Alternativa Spasila je
Moju Sestru od Anoreksije

Nisam nikad razmišljala o anoreksiji, dok se moja mlađa sestra nije razboljela. 

Svoju mlađu sestru, Katarinu, dugo nisam vidjela. Dok sam se ja udala i otišla živjeti u Hrvatsku, ona je ostala u Rusiji. Nismo se vidjele četiri godine.

Prije dvije godine Katarina se udala za dečka, kojeg je jako voljela. Na žalost, na njezino vjenčanje nisam mogla doći. Katarina mi je poslala slike sa vjenčanja, koje su bile jako lijepe. Bila sam sretna zbog nje. Ali njezin brak nije uspio. Katarina i Sergej su se puno svađali. Nakon godine dana odlučili su se raširiti. Katarinu je to jako pogodilo. Izgubila je želju za životom. Imala je jako loš apetit, jela sve manje i manje.

Mama me je često zvala. Bila je uznemirena zbog Katarine. Sestra ništa nije jela i imala je stalne depresije.

Mama i ja pokušavali smo s njom razgovarati, ali to nije imalo učinka na Katarinu. Njezino stanje se pogoršavalo. Počeli su se pojavljivati čudni simptomi: izgubila je menstruaciju, nokti su joj postali lomljivi, kosa joj je opadala.

Mama je počela sumnjati, da Katarina ima anoreksiju. Odvela ju je kod liječnika, koji je potvrdio, da je to bila anoreksija nervosa. 

Cijela obitelj bila je jako uznemirena zbog Katarine. Ali sestra nije shvaćala bolest ozbiljno. Odbijala je lijekove i pomoć doktora. 

Njezino zdravstveno stanje je bilo sve gore: Katarina je sve više gubila na težini, imala velike podočnjake, često ju je boljela glava. Povukla se iz društva, imala je teške depresije i čak razmišljala o suicidu. 

Mama je izgubila sve živce, nagovarajući Katarinu na liječenje. Kao i uvijek, sestra je sve to žestoko odbijala.

Jedne večeri mama me je nazvala. Plačući je rekla, da sam joj ja zadnja nada. Katarinino stanje je bilo jako loše. Ako ništa ne poduzmem, mogla bi umrijeti.

Mama se nadala da će moj autoritet uticati na Katarinu. Složili smo se, da Katarina mora doći kod nas, u Hrvatsku.

Katarina stiže u Hrvatsku

Moj suprug i ja jako smo se veselili dolasku Katarine. Bila sam uzbuđena, da ću ju konačno vidjeti. Planirala sam, što ću joj kuhati i kako ćemo provoditi vrijeme.

Ali kad sam ju vidjela, moje veselje je nestalo. Katarina je izgledala poput kostura i jedva je hodala. Bilo je očigledno, da je njezino stanje vrlo loše. Osoba u takvom stanju ne bi trebala putovati, nego ležati u bolnici pod stalnim nadzorom liječnika. Kada je stigla u Hrvatsku, Katarina je imala 29 kg (pri visini od 172 cm). Bila je toliko slaba, da je jedva hodala. Nije mogla nositi svoju torbu, koja uopće nije bila teška.

Suprug i ja smo shvatili, da je situacija vrlo ozbiljna, i da moramo dati sve od sebe, da joj pomognemo.

Ali to nije bilo lako. Kuhala sam najbolje što sam mogla, ali Katarina skoro ništa nije jela. Pojela bi mali komadić hrane (za to joj je trebalo oko sat vremena), a nakon toga bi rekla da se prejela, i da joj je sada muka.

Puno smo pričali sa Katarinom o tome, kako će se oporaviti i kako će sve biti u redu. Iako se Katarina sa nama slagala, to ništa nije mijenjalo. Dani su prolazili, a Katarina je jela slabo i nije dobivala na težini.

Ponekad mi se činilo, da se Katarina stvarno trudi jesti, ali joj to nije išlo. Izgledalo je, da se njezin želudac nije navikao na hranu.

Očigledno, trebala joj je pomoć liječnika. Znala sam, da je Katarina imala puno povjerenja prema alternativnoj medicini i lakše bih prihvatila alternativni tretman, nego pomoć klasične medicine.

Trebalo nam je puno vremena i živaca, da nagovorimo Katarinu da ode na liječnički pregled. Iako je njezin život bio u opasnosti, nije se htjela liječiti. Kad bi počeli s njom pričati o liječenju, grubo bi nas odbijala, ili bi plakala. Par puta je došlo i do histerije.

U jednom trenutku jednostavno sam izgubila živce i počela na nju vikati. Rekla sam, da ako ne ode kod liječnika, sutra stavljamo ju u avion, i neka ode za Rusiju i nikad se više ne vrača. Rekla sam, da će me tako razljutiti, da ju neću više nikad nazvati, niti joj napisati pismo.

To ju je jako pogodilo, počela je plakati. Bilo mi ju je jako žao, ali zadržala sam ledeni izraz lica. Shvaćajući, da ja neću popustiti, Katarina je pristala otići na pregled kod alternativnog liječnika - našeg prijatelja, magistra ayurvedske medicine Dinka Bilića.

Pregled

Doktor Bilić pažljivo je pregledao Katarinu. Rekao je, da na sreću još nema ozbiljnih oštećenja, koja se ne mogu povratiti.  Ako se bude liječila, sve će biti u redu.

Propisao je Katarini kompleksno liječenje, koje je trebalo početi za dva dana. Liječenje je uključivalo dvije vrste ayurvedske terapije (sirodharu i haru), dijetu, vježbe disanja i uzimanje prirodnih vitamina i minerala.

Terapija počinje

Na prvu terapiju, sirodharu, Katarina je išla sa strahom i nepovjerenjem. Rekla je, da ako joj se terapija ne bude svidjela, prekinut će liječenje. Vidjela sam, da opet smišlja svoje planove.

Ali nakon prve terapije sve se promijenilo.

Sirodhara se Katarini jako svidjela. Bila je sretna, stalno je govorila o tome, kako je  "sirodhara super", i nije mogla dočekati sljedeći tretman.

Nismo imali puno vremena. Od tri tjedna, koja je Katarina trebala biti kod nas, prošlo je već pola.

Za ovo kratko vrijeme Katarina  je uspjela proći šest sirodhara (koja je bila njezin glavni tretman), dvije hare, i nekoliko razgovora sa doktorom Bilićem.

Naposljetku, dr. Bilić popričao je sa Katarinom i dao joj upute, što da radi, kada se vrati u Rusiju. Trebala je slijediti dijetu, raditi vježbe disanja i izgovarati posebne mantre, koje će ju štititi od negativnog utjecaja planeta u njezinom horoskopu.

Za tri tjedna, koje je provela u Hrvatskoj, Katarina nije dobila niti pola kile. Međutim, vidjela sam, da se njezino psihičko stanje promijenilo. Osjećala se sretno i na život je gledala pozitivno. Promjena u njezinom raspoloženju bila je ogromna.

Katarina odlazi u Rusiju

Na žalost, tri tjedna je prošlo i Katarina je morala ići kući. 

Moj suprug i ja odvezli smo Katarinu u zagrebačku zračnu luku. Kada je odlazila, suze su mi krenule na oči. Nisam bila sigurna, da li ću ju opet vidjeti.

Mama me je nazvala, i rekla je, da je Katarina sretno stigla kući. U njezinom glasu se čulo razočaranje. Mislila je, da je putovanje u Hrvatsku nije pomoglo: Katarina se vratila kući sa 29 kila.

Nismo znali, što će biti dalje. Mama je jednostavno odustala, a i ja sam počela gubiti nadu. Samo jedna osoba nije izgubila nadu, a to je bila Katarina.

Ja sam prestala zvati i pitati, kako je ona. Mama je prestala pričati o njezinom stanju. Ali ona se nije prestala boriti.

Kada sam čula, da Katarina dobiva na težini, jednostavno sam počela plakati. Za sve nas to je bilo čudo. 

Katarina nije vratila život samo sebi, nego i mami. Ne mogu ni opisati, što je sve jadna mama proživjela u zadnje dvije godine. Sada je i ona dobila želju za životom i počela se veseliti i planirati godišnji odmor.

Ne znamo točno, što je na kraju spasilo Katarinu: promjena atmosfere, alternativni tretman ili njezina želja da se izliječi.

Ja bih rekla, da je alternativna terapija promijenila Katarininu svjesnost, uklonila je psihički uzrok bolesti, vratila joj je želju za životom. Sve ostalo je učinila sama Katarina.

Ne mogu ni reći, koliko sam zahvalna doktoru Biliću, da je mojoj sestri spasio život.
Još jednom, uvjerila sam se u moć alternativne medicine.

najnoviji članci

Liječenje anoreksije

Uz pravilno liječenje, anoreksična osoba može vratiti zdrave navike jedenja i poništiti posljedice bolesti.

liječenje anoreksije

Kontakt