Super da ste počeli pisati o prirodnom načinu liječenja ADHD-a i o samom karakteru hiperaktivnosti što mi se čini da kod nas još dugo neće biti shvaćeno i prihvaćeno na pravi način. Trebala bih i jedan savjet-da li bi i uziimanje omega 3 u kapsulama bilo preporučkjivo za djecu?

Naravno da su bolje Omega-3 nego Rotalin, jer Ritalin je zapravo najgore “rešenje” za ADHD.

Međutim, nikako ne bih preporučio laneno ulje jer je stepen njegove konverzije u masne kiseline dugog lanca u ljudskom telu vrlo mali.

Osim toga, taj stepen konverzije zavisan od D6D enzima (Delta 6-Desaturasa) koji je u svakom čoveku različit, a koji je naročito nizak kod osoba sa ADHD.

Povrh svega, laneno ulje vrlo brzo užegne čime se njegova lekovita spostobnost gubi i postaje i štetno. Zato se obavezno mora držati u frižideru i minimalni broj puta otvarati.

Postoje mnogo bolji načini za unos Omega-3 od lanenog ulja, ali na žalost oni su mnogo skuplji.

Sjeme konoplje sadrži velike količine proteina, antioksidanata i savršen omjer esencijalnih ulja omega 3 i omega 6, željeza i cinka, a ne sadrži psihoaktivni THC. Može se lako nabaviti online, jedini “problem” je cijena, 180 kn za 500 ml ulja.

Ja bih se složila s Vama,ni kada sam ja išla u školu nije bilo ADHD-a, ali defektolozi,logopedi propisuju takve dijagnoze,a roditelji pokušavaju učiniti što najbolje mogu (na prirodan način) reagirati na postavljenu dijagnozu. Moje dijete ne zna kakav je okus coca cole,grckalice su povremea stvar,kompjutor je ograničen,a unatoč svemu koncetracija nam je slaba točka.

Dajte vremena i strpljenja djeci… uz zdravu prehranu i mirno ponašanje, ono što im treba je kolotečina. Rasteretite ih raznih natjecateljskih, izvanškolskih aktivnosti… budite ustrajni u uskraćivanju onoga što im šteti - kompjutor i sl., ali i sami živite tako. Nema dvostrukih mjerila u domaćinstvu, koliko god mi bili odrasli a oni djeca. Neka svaki dan bude isti, uz vrlo mala odstupanja… na kraju krajeva, dajte vremena i sebi… Dok god se roditelji nerviraju i stalno su u grču, ma koliko to krili od djece, ona će to ipak ‘znati’ tj. osjećati…

Čitam gore navedeni članak i komentiram - ODVRATNO je da medicina pokušava ‘smiriti’ hiperaktivne osobe kemijom… i odvratno je da bilo tko od nas to pokušava… lako je pokušavati na drugima… oni hiperaktivni i s disleksijom i raznoraznim ‘poremećajima’ ili invaliditetom moraju se ‘prilagoditi’ društvu i što više približiti njegovom prosjeku. većini nas to je utisnuto negdje u podsvijest… ja mislim da bi smo stvari trebali prihvatati takvima kakve jesu, a isto tako i ljude i njihove sposobnosti… Kada bi npr. nastavnici cielom razredu pripremali zadatke i ispite po programu po kojem inače rade deca s diskalkulijom ili disgrafijom, kada bi se potrudili da educiraju (sebe) i djecu o tom problemu, mislim da bi u većine djece to pobudilo interes i razumijevanje, a kod onih koji pate od takvih poremećaja uvelike bi se olakšala bolja integracija i prihvatanje u društvo vršnjaka. Ne zaboravimo, djeci je to doslovno od životne važnosti! Na kraju krajeva, kojoj normalnoj osobi socijalna strana života nije izuzetno važna..?

odlicna tema! pored ribljeg i lanenog ulja, postoji i posebna dijeta za djecu sa adhd. mozete i o tome pisati! pozz

Jako je vazno da laneno ulje bude hladno cijedjeno i potpuno svjeze. Uzeglo ulje ima gorak ukus u stetno je. MORA se drzati u frizideru u dobro zatvorenoj tamnoj boci. Ono je kratkog toka trajanja, posebno nakon otvranja te uvijek treba kupovati manje kolicine.

Čitam “neke” mailove i čitam opet. Prije 25 godina nije postajala hrpetina boleština koja postoji danas, a koje smo definitivno umjetnom ugradnjom (konzumacijom) unjeli u svoj organizam i prenjeli ga svojoj djeci. U mojoj obitelji i u obitelji mog muža nema alergija a eto moja djeca su alergična i na zrak koji udišu! Ne vjerujem da je taj zrak tada bio zdraviji ali moji roditelji se nisu hranili kao ja: paštetom, čajnom, tirolskom (parizer mi nije bio fin), kolom (i originalnom i varijacijama na temu), sokovima za razrijeđivanje (koji voća vidli nisu do izloga u dućanu), juhama iz vrećice, konzervama svega i svačega. Dalje: mi smo se igrali vani, penjali se po drveću, krali voće od susjeda, skrivača, gumi-gumi. Danas su klinci pred ekranima: TV, PC nintendo, play-station. Sunce ili snijeg vide dok ih prevozimo do vrtića ili škole i nazad te za praznike. MOram priznati - tako je lakše :(. Moramo se trgnuti - mi smo alergije smanjili uljem crnog kima,ribljim uljem, probioticima, prirodnim sapunima, hranom sa sela i bio dućana, i bili smo puuno vani. Sunce-d vitamin! Puno su nam koristile ove stranice (makar izgledalo kao reklama). Liječnici su mom djetetu od 4 godine prepisali 80% kortikosteroid koliko god treba (bez ograničenja!) na što nisam pristala. Neki prijatelji i neki iz obitelji tvrdili su da sam zlostavljač jer su rane po djetetovom tijelu graničile s gnojnim upalama. Danas me ti isti liječnici pitaju kako sam uspjela, čime i mislim da ne vjeruju. Prejednostavno?

Pošto radim u školi zanimala me je tema pa sam bila na dvodnevnom seminaru koji je drzao psiholog Nebojša Jovanović (ima profil na fejsbuku, ako nekoga zanima), koji kaže da je i sam bio hiperaktivno dete, i njegova supruga takodje, ali da je time počeo da se bavi i izučava kada su shvatili da sa njihovim detetom nešto ne štima - bilo je takođe hipeaktivno. Svo troje su psiholozi i bave se time. Elem, tamo sam čula da hiperaktivnost i poremećaj pažnje JESU FIZIOLOŠKA POJAVA, da čeoni deo mozga (ne znam kako se stručno zove) jednostavno ne radi ono što bi trebalo (ja sam to povezala sa trećim okom, (raz)umom iliti raz-lučivanjem, to jest funkcijom “sita i rešeta” koje stoji između naših misli/ideja i naših akcija/dela. Sve u svemu, od (neverovatno) rastućeg broja dece/osoba sa ovim poremećajem, FIZIOLOŠKU PODLOGU ZA TO IMA SAMO 5% ovako diagnostifikovanih slučajeva (po Jovanoviću, a meni blisko pameti). I to se moze utvrditi određenom aparaturom. U 95% slučajeva radi se o zapuštenoj deci (u moje vreme se to prosto zvalo “nevaspitano”). Naravno, leka ima za sve (čvrsto verujem da gde postoji bolest - postoji i lek), ali sam sigurna da tabletice, sirupići, čepići i ostali farmaceutski proizvodi NE REŠAVAJU PROBLEM i ne privode zdravlju. Ishrana svakako, no način života društva i vremena u kome živimo (radno vreme, pomerene vrednosti, zamena dana i noći ...)faktori su na koje pojedinac teško može da utiče. Čak io kad vaspitavate decu onaklo kako smatrate da je “ispravno” a ne “u trendu”, uticaj društva je ogroman. To sam naučila iz ličnog i profesionalnog života.
I, pošto sam nastavnik, ne želim na sebe da preuzimam odgovornost roditelja. Dete DOĐE U ŠKOLU sa tim poremećajem (u 95% slučajeva STEČENIM kod kuće), a onda se od nastavnika očekuje ... šta? Uostalom, da bi škola (tj. nastavnici) mogli nešto da učine, PRVO JE POTREBNA SARADNJA RODITELJA. Ili još bolje definisano: prvo roditelj mora da hoće, da ulaže napor, a od nastavnika može da očekuje SAMO SARADNJU, a ne da nastavnici budu NOSIOCI rešenja problema.U najvećem broju slučajeva - nje nema (osim, možda, deklarativno), jer da je roditelj znao drugačije - on bi drugačije radio pa do toga ne bi ni došlo. I tako dolazimo do Ajnštajna: “Svest koja je proizvela problem, taj problem ne može da reši”.

FENOMENALNA tema i svaka cast o sindromu ADHD. Nime koliko mi je poznato na ovim prostorima mi nemamo nikakve studije oi tome ali Nemci su narod koji sve naucno i precizno dokumentuje. Ovaj sindrom kod dece je po njihovim ispitivanjima direktan uticaj citave grupe aditiva u namirnicama. Cuveni Aspartam iz grupe E900 koji su zamena za secer, je jedan od glavnih izazivaca nekontrolisane hiperaktivnosti kod dece. A znamo da ga ima svuda i u svemu. Pa pogledajte obicne decije lekove ili sirupe u kojima je aspartam glavni sastav. Pa obican secer je mnogo manje opasan od aspartama ili njemu slicnih aditiva, a glavni je sastav i kod lekova za dijabetis ili hrane za dijabeticare. Pa zna se da osobe koje konzumiraju zamene za secer mogu imati jake napade agresije, delirijume kao kod trovanja alkoholom ili obrnute reakcije kao sto su apatije ili suicidna ponasanja… Naucite svoju decu da ne jedu raznorazne slatkise, da jedu prirodne zasladjivace umesto bombona, cokolada ili zvakacih guma, a takodjer i industrijske hrane koja je prepuna aditiva grupe E500, E600, E900 koji su izazivaci ovih problema. Naucimo se i mi ai deca kako izbeci gotovu hranu i slatkise, a usput decu voditi na fizicke aktivnosti i nece biti pojava ADHD. Njalakse je zaposliti psihologe i psihijatre i deci davati lekove kojima se nista ne resava. Hemisko-farmaceutske industrije su glavni trgovci i profiteri ovakvih bolesti…

potvrdjujem da mnoge naucne studije povezuju hiper aktivnost kod dece sa ishranom puna slatkisa. Naprimer, studije objavljene u BIBLIJI OPTIMALNE ISHRANE od Patrika Holforda, osnivaca Instituta za optimalnu ishranu iz Vel. Britanije, tvde da samo promenom ishrane, ishranom bez prostih secera, a sa unosom omege 3 smanjuje se kod dece delikvencija, hirepaktivnost…

hm,
  samo kratko da dodam. Veliku ulogu imaju roditelji jer su glavni   i odgovorni sto nisu zauzeli svoje   a ni djecije mjesto u ovom kosmaru od zivota.
Nema   krivca jer ovo je borba za opstanak,  pogledajmo koliko bolesnih ima danas i gdje ovo vodi????

imaju veliku ulogu naravno ali oni ne uzorokuju adhd! proguglajte malo. Neki ovdje još uvijek izjednačavaju zapuštenu i problematičnu (kao posljedica zanemarivanja i lošeg odgoja) djecu sa djecom koja imaju klinički dokazan (drugačija kemija u mozgu od zdravih ljudi) ADHD sindrom! a btw, prije bih rekla da adhd pojačava rigidni školski sistem i kasnije tržište rada nego sami roditelji..no da, svi smo dio priče pa se ni ne može odvajati..

Kako meditacija i vježbanje pravilnog disanja utječu na ovaj poremečaj? jasno ,mislim u pozitivnom smislu :)

Nebojša,
nisam stručnjak (liječnik, defektolog) za to područje nego soc.radnik. Samo sam imala prilike raditi kao asistent u nastavi sa djetetom s adhd-om i sa njegovom obitelji pa kroz to puno naučila, ali odgovor na vaše pitanje potražite bolje kod defektologa specijaliziranog za područje adhd-a. Ono što sam ja saznala u tih godinu dana i čula na par seminara i preko iskustava drugih ljudi su dvije opcije - 1.liječenje tabletama (uklanja simptome potpuno (ovisi koja terapija) ali odmah po prekidu uzimanja - simptomi se vraćaju; i 2. ono što sam gore navela za Anu - psiho-socijalna podrška djeteta i njegove obitelji, stalna edukacija i ogromno strpljenje. Po mogućnosti - upis u neke alternativne škole, maksimalno poticanje onoga što djetetu leži i za čime pokazuje interes + naravno sve ono šta nam svima pomaže - zdrava prehrana, meditacija, priroda, aromaterapija, homeopatija itd itd šta ko već voli :)Mislim da se ovime može jako puno toga učiniti. Ali smatram da neka veća poboljšanja dođu tek kad dijete poraste i preuzme stvar u svoje ruke, nauči se nositi sa simptomima i prihvatiti se u potpunosti te time odlučiti/odabrati/usmeriti se na zanimanja i život kakav mu odgovara..Mislim da roditelj ne može čarobnim štapićem oduzeti djetotov sindrom, iako bi htio naravno. Ali sa kombinacijom svih ovih stvari + još puno drugih za koje ja ne znam, poboljšanje vjerujem da je itekako vidljivo. i ponavljam, ja sam laik i ovo je samo moje iskustvo i mišljenje :)

Michael, da li se po vama npr. mentalna retardacija može izliječiti postom od prirodnih sokova?? Hvala na odgovoru.

Za sve bolesti pa i mentalne je detoksikacija zakon. Toliko je to jednostavno !!

Hm,na jednom seminaru sam postavila zahtjev da nam se demonstrira predavanje za učenike sa različitim sposobnostima, a s naglaskom na učenike sa ADHAD-om jer svatko može sastaviti ,uz pomoć literature, predavanje za odlikaše.Htjeli su jednostavno preći preko mog zahtjeva, ali sam bila uporna. Dobila sam zaprepašćujući odgovor da ne mogu svih spasiti i nastavili su po starome. Još i danas me progoni taj odgovor.Tako je od studentskih dana.Ušutkuju kreativne, a podupiru one koji im plješću i uvijek je kriv nastavnik.

Pri koritenje na leneno maslo zaradi omega3 treba da se bide dosta pretpazliv bidejki istoto e mnogu podlezno na uzegnuvanje.Zatooa podobra varijanta e svezo someleno leneno seme i odma da se vnese vo organizmot

Ali koncentracija jako slaba. Mnogo radimo na pojasnjenju gradiva, sve zapamti i isprica sa razumevanjem ali ne memorise nauceno. Kad odgovara paznja negde ode i ne kaze nista. Ne seti se osnovnih stvari i jako mu je tesko zbog toga, sekira se i sam ne razume zasto zaboravi..

Kad utvrdjuje gradivo on savija olovku u ruci nekontrolisano, gura prste u savove od pantalona, navlaci duksericu preko kolena..busi olovkom gumicu..Kad ga opomenem da mirno sedi, poslusa, ali to traje jako kratko.

Citiram ono što je Ana napisala za svoje dijete… Ana, i moje dijete se jako dugo tako ponašalo pri učenju, njemu je dijagnosticiran ADD i disleksija prilično jakog oblika… Već godinama ide redovno na instrukcije kod logopeda i za neke predmete posebno - npr. matematika, i to sve tek da bi dobio pozitivnu ocjenu! A iznimno je inteligentan… To je za dijete jako frustrirajuće. Ipak, moram priznati da smo vremenom mnogo napredovali, uz instrukcije je bilo bitno i da ima mir kod kuće i NEPRIKOSNOVENU KOLOTEČINU. No još uvijek, kad mu je nešto posebno teško - hrvatski jezik- počne se ponovno ponašati na stari način. Na sreću, profesorica mu je izašla u suset i posebno radi s njim. Najavljuje mu koji dio gradiva će ga pitati i pita ga sve dok ne dobije dovoljno znanja od njega. Tek tad mu da ocjenu. A onda mu naglasi da ga to više neće pitati i da uči neki drugi dio gradiva. Velika je to pomoć, neopisivo… kad bi barem svi nastavnici tako razumjeli i shvaćali svoj posao… da je to ‘posao’ - predanost živućim dušama…

Ponovno citiram Anu:
Dok ovo pisem on sedi na fotelji i snazno udara plasticnim krugicem u drugi plasticni predmet, ne pravi veliku buku ali je snazno i ucestalo. Kad ga pitam sta radi i zasto to radi kaze igra se, zanimljivo mu je.Ponekad mislim da su mu naredbe za takvo ponasanje iz neke druge dimenzije. Pomozite

Ne znam, totalna sam neznalica, ali da li možda dijete može da ima elemente i nekih drugih poremećaja… Možda da pitate za savjet nekoliko različitih stručnjaka…? Ne treba odustajati.. Gdje postoji problem, postoji i rješenje…

Mislila sam da nudite konkretnije lecenje za Adhd, osim lanenog ulja. Malo sam vise ocekivala od ovog sto ste napisali…..

Maja, osim lanenog ulja pisali smo i o drugim načinima rješenja problema:

- korekciji prehrane
- eliminaciji toksina i teških metala
- uklanjanju pljesni iz namirnica i stambenog prostora
- izbjegavanju stresa

Sve to može uzrokovati hiperaktivnost. Zbog toga potrebno je pronaći i eliminirati pravi uzrok hiperaktivnog ponašanja.

Slažem se da su to djeca otvorenog uma, slažem se da su to pametna djeca, samo traže puno pažnje i razumijevanja. To su mali ljudi koji sve vide i brzo uče, samo traže svoj put… Nisu laka tj. teški su upravo zbog toga jer su otvorenog uma. Možda je baš problem u objašnjavanju, trebaju više suradnje i ravnopravnog odnosa nego da im se objašnjava ono što se kosi s onim što oni doživljavaju. Treba shvatiti da djeca nisu djeca već mali ljudi… Pustite sad psihologe i ostale, bitno je da doživljavate potrebe tog djeteta te da se i vi mijenjate, da niste zatvoreni. Shvatite da Vam je viša sila dala zadaću da se promijenite sa tim djettetom i to trebate prihvatiti, a ne kočiti se i tražiti druge da rješavaju stvari za vas. Pokušajte surađivati s tim djetetom prema njegovim potrebama i odvest će vas u sretnu budućnost, a ako budete kočili sebe i dijete onda ste tek u problemu.

Pa to i pokušavam,sve objasniti i čak mi je učiteljica rekla da misli da ne poštuje autoritet jer ne prihvaća kad mu se kaže to moraš načiniti zato jer to to ja tako kažem….  a ja još mogu reći da imam dosta razumnu učiteljicu!

Na žalost da,a svima bi nam bilo puno lakše kad bi vladalo samo razumijevanje-da o drugim strvarima i ne govorim-pozdrav!

bas smo svi imali interesantne komentare i zelim jos jednom da ukazem na nemacke strucnjake koji se bave ovim problemom ali i ruske naucnike koji se vrlo poklapaju u nekoliko uverenja kako ove probleme resiti kod dece. Ono svi kazu zdrava i prvailna ishrana puna svezeg povrca, voca, kostunjavog voca, puno nerafiniranih ulja, posebno naglasavaju uzimanje vitamina E u uljanom obliku, uzimanje prirodnih suplemenata, obavezan neki sport, puno ratzumevanja i prave kreativne slobode toj deci, ali i skolski sistemi su veoma vazni tj. nastavni kadar koji je na ovim prostorima (sa izuzecem malog broja onih dobrih) jako los i koji najpre sebi ne moze pomoci a kamoli ovakvoj deci. Pa pogledajte ih koliko su nervozni i isfrustrirani i koliko taj posao rade samo da bi ga odradili. Imam iskustva sa tim kadrom i posle promene skolica mom detetu, konacno sam naletela na fenomenalnu uciteljicu pa smo svi roditelji iznenadjeni koliko ta zena voli svoj posao i koliko je kompetentna. Svi cinioci kada se sastave pocev od aditiva u hrani, ostalih otrova i teskih metala kako u ishrani a tako i u vodi, pa ostala zagadjenja, pa mozda dete ima parazite, ili manjak nekih vitamina i minerala, pa skolski stres, pa dom u kome zivi i sve to ako dobro istrazimo imamo sve sanse da pomognemo takvom detetu. Ovakve tribine i ovakvi razgovori su fenomanelna stvar da se toj deci pomogne. Uzmite i primenite sva ova prenesena iskustva i dobicete rezultate…licno sam gledala izuzetna ozdravljenja kod ovakve dece i to bez uplita psihologa, a samo uz prirodne metode, veliku ljubav i naravno veliku slobodu licnosti kod takve dece jer su zapravo ta deca jako, jako inteligentna…

Puno je slicnih iskustava,. Svakako da je svako dete individua za sebe pa tako i u ovom poremecaju.Navescu ovde meke konkretne primere u ponasanju.Mi smo ove godine promenili i skolu jer se on nije vise osecao ugodno sa drugovima i nekim nastavnicama koje nisu imale dobar pristup. Naglasavam nastavnice jer on misli da su one naklonjene devojcicama jer su istog pola pa ne razumeju neke decake.Zamerao im je nepravednost u ocenjivanju, kad poveruju u laz druge dece i kada ga javno kritukuju.Desavalo se da ne napise ni jednu rec na pismenoj vezbi jer ga je nastavnica nepravedno kritikovala a nije saslusala njegovo objasnjenje. Danas sam bila ponovo kod skolskog pedagoga da vidim kako je ona procenila predhodni razgovor sa njim gde mu je jako prijala njena paznja.Nisam ni ocekivala da ce gledati problem mojim ocima ali svako misljenje mi je znacajno.Po njenom zapazanju on je inteligentan ali nema radnu naviku i treba vise da cita. To znam i upravo je i problem stvoriti mu radnu naviku i naterati ga da sam cita. To postizem tako sto kazem da mene bas interesuje sta on uci ali ne vidim dobro i ne mogu da procitam sama. On mi onda procita i objasni jer voli da pomaze, tako jedino moze da nauci i dobije ocenu, ali uglavnom su to srednje ocene.Analizira reci dok uci,.. juce me je pitao zasto u udzbeniku pise da su bavarci podizali manastire za pokrstavanje Juznih Slovena ako ti ljudi treba tu da udju.Pojam podizati i sagraditi nije povezao.Zamislite ako to radi sa svim recima, verovatno je jako tesko.Pre par godina u zooloskom vrtu kod obilaska srne zvao je jelena, jer kaze da treba tako zenka da se zove jer je muzjak jelen. Kad mu je prisla uz ogradu bio je presrecan jer ga je razumela.Zna da imam razumevanja za njega ali i da trazim ispunjenje zadataka pa se zbog moje brige i trudi ali mu nije znacajno sta dobije od ocena.Ponekad mislim da mu je zao mene pa se zato trudi. Dobre rezultate postize samo kod nastavnika koji ga uvazavaju kao licnost. Nisam do sada primetila da ima posebno interesovanje za neki predmet osim crtanja.Molim Boga da mi da snage da istrajem,  ovoliko koliko mogu i da ne poremetim njegov poseban razvoj jer niko ne zna sta je u njegovom umu i koliko je lakse da im paznja ode u drugu stranu koja se mozda kasnije ne moze ispraviti. Voli da se druzi i prijaju mu slicna deca po ponasanju, voli da pomaze slabijim i starijim ljudima.Materijalne stvari ga takodje ne zanimaju.Pricao mi je jednog dana u cudu kako mu je najbolji drug rekao da bi pojeo pauka za sto evra, a on mu je odgovorio da to ne bi uradio ni za milion evra jer on ne zeli da bude bogat vec da zivi normalno. Inace, pauka se obojica uzasavaju. I pored tako normalnog rezonovanja ja sumnjam nekada da je mentalno slab, jer lupkanje i udaranje po fotelji i podizanje stolice nogama dok lezi na podu ne ide sa normalnim razmisljanjem. Da li taj veliki raskorak u razmisljanju i zakljucivanju, od motorike njih cini posebnim ili da kazem blize, problematicnim.

Teško je shvatiti percepciju ove dece, teško je roditeljima da održavaju sebe u stalnoj pripravnosti da crpe enrgiju iz ko zna kojih rezervi…Nakon 3 promenjene škole i bez imalo sluha u sistemu, sve se čini uzaludno i kao da se ne mrda sa mrtve tačke ali svaki dan krećemo sve ispočetka jer nemamo drugog izbora, jedino tako možemo pomoći svojoj deci da nađu svoje mesto pod suncem. Treba usvojiti svaki savet i probati sve moguće ( naravno i sebe zaštititi od zluradih komentara okoline kako vam je dete ovakvo ili onakvo i kakvi ste vi roditelji-mislim da me to ponajviše boli )

Za Potpisanog sa Jean Louis !!! SVAKA CAST I POZDRAVLJAM ovakav tekst i vi ste ovo fenomenalno objasnili. Pa dragi roditelji ovo naucite kao pesmicu napamet. i ne brinite kod hiperaktivnosti svog deteta. dajte mu svu paznju i ljubav, zdravu ishranu punu povrca i voca, dodatak vitamina E ili ulja lana i puno sporta a ocene u skoli kao i komentari okoline neka vas ne brinu. Ti koji pricaju neka peru svoj a ne tudji ves. Pa vi sami izdrzavate svoje dete i ti koji vam ne pomazu ne dozvolite da vam samo odmazu. Briga vas za price okoline, deci ne dajte nikakve lekove jer se lekovima ne leci ovaj samo prolazni period koji po meni prolazi posle puberteta kada se sve uglavnom okoncava….pozdrav svima i savetujem da podignete uspravno svoje glave i zaboravite odlaske psihijatrima i davanju lekova…Aternativa i zdrava ishrana

Za Hermionu:

Ako se dijete ne može koncentrirati, ne znači da je bolesno. To su Vas ubijedili ti ljudi u bijelom, jer kod njih idete da se savjetujete.

Dijete koje se ne može koncentrirati dođe do situacije koju ne razumije. Dođe na neku riječ koju ne razumije, desi se nešto u momentu da ne shvati i tu mu se koncentracija skrene na nešto drugo. To znači da sa djetetom treba raditi.

Sa svakim djetetom treba raditi. Ne galamom, ne silovanjem, ne žigosanjem da je bolestan.

Već raditi odgovorno sa komunikacijom, strpljenjem, učenjem.

Pogledajte malo ovaj video:
http://www.youtube.com/watch?v=Wv49RFo1ckQ

Ne morate razumjeti mnogo engleskog da shvatite. Djeca nisu hiperaktivna. Djeca su kreativna. Djeca uče. Djeca trebaju našu pomoć za njihovu i našu budućnost.

Draga Ana i ostali,

Pročitajte na netu o uspjehu po metodi učenja NTC (Nikola Tesla centar) dr Ranka Rajovića.
Naš tradicionalni sistem učenja je djeci uglavnom jako dosadan i odbija ih od učenja.
Sa druge strane, djeca vole da uče to je u ljudskoj prirodi i dijete je spremno sve da nauči kroz igru. Sjediti sa knjigom u ruci je djeci dosadno, igrati se i učiti kroz igru će gotovo svako dijete prihvatiti bolje i lakše. Naravno, ovakav način učenja zahtijeva i veliki angažman onoga ko sa djetetom radi i roditelja i učitelja.
Uloga roditelja je nezamjenjiva.
Pokušajte na primjer da geografiju umjesto klasičnog učenja lekcija učite kroz igru sa zastavama država i zamišljeno putovanje kroz geografski atlas, vjerujem da će djetetu biti zanimljivije i da će više naučiti.
To je tzv asocijativno učenje.
Potražite Rajovićeve knjige (priručnici za roditelje i vaspitače) pogotovo za predškolski uzrast, a za školski uzrast knjige Uroša Petrovića Zagonetne priče.

Sretno.

Hemiona, mozda je problemu tome sto ti mislis da je odredjena aktivnost dobra za tvoje dete a ne da dete samo izdvoji aktivnost koja ga zanima ...tu ima jos nekih korena ..kao beba svi su voleli da se igraju sa detetom na svoj nacin ‘‘utropavajuci’’ mu svoje ideje ..a niko nije ‘‘ostavio dete na miru ‘’ da samo   nadje svoje igre i zanimacije ...pa je sada tesko sve to dovestina put…Probajte da jedno vreme ostavite dete ‘’ na miru ‘’  pustite da se igra ili zanima samo sa onim sta ono hoce ....
Naravno i promenite mu ishtanu .... manje ugljenih hidrata ..jer sve sto pojede ne moze i da potrosi u toku dana ........pozdrav
Jovana

Djeca nisu mentalno “bolesna”, jer bolest te vrste je izmišljena ili izglasana i dogovorena, ali nije tjelesna bolest.

Psihijatrijska biblija je Dijagnostički i statistički priručnik ili Diagnostic ili statistical manual of mental disorders. Obratite pažnju, tu se piše “poremećaj”, ne bolest. Psihijatri bi rado željeli da su ljekari i da mogu imati takav autoritet da mogu izmišljati bolesti. To je njihova konstantna želja. Vole kada u narodu ljudi pričaju o “bolesti”.

U stvari je situacija jednostavna:

1. Ljudi u bijelom su definirali šta je VIŠA RASA i šta je NIŽA RASA;

2. Ljudi u bijelom su se dogovorili kako da očiste VIŠU RASU od NIŽE RASE;

3. Definirali su ponašanje VIŠE RASE i ponašanje NIŽE RASE;

4. Krenuli su sprovoditi svoj plan prije oko 100 godina, a sprovode ga i dan danas;

Holokaust muzej Amerike:
http://www.ushmm.org/

Poznati psihijatri iz drugog svjetskog rata:
http://www.ushmm.org/museum/exhibit/online/deadlymedicine/profiles/—to su oni koji su bili načelnici logora, jedan je djecu ubijao i vadio mozag i rekao da je “odličan materijal”. Poznati psihijatar Mengele, eksperimentirao je na trudnicama, pokušao stvoriti novog Hitlera.

Jevreji nisu ubijani zato što su Jevreji. Hitler nije potpisao dokumente da se Jevreji ubijaju, već da se ubijaju ŠIZOFRENI. Šizofrenija je jedna od bolesti koju su psihijatri izmislili. Jevreji, Indijanci, crnci, Romi, to su sve bile rase koje su bile po njima “šizofreni”. Hitler je potpisao odluku da se mentalno poremećeni uklone iz društva. Pošto indijanaca i crnaca u Njemačkoj nije bilo mnogo, uklonili su Jevreje.
http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Holocaust/deadmed.html

RAT JE PROŠAO.

LJUDI U BIJELOM SU OSTALI. Mislim da je samo jedan na nirnberškim procesima optužen, tako nešto.

Ovi “doktori” su poslije rata, sterilizirali u bolnicama Njemačke, Švedske, Danske, masu mentalno poremećenih, samo ne baš direktnim spaljivanjem, već eto, posebnim ljekovima. Mnogi su od nuspojava tih ljekova jednostavno završili u grobu. A, mentalno poremećeni su opet bili Jevreji, Romi, ljudi koji vjeruju u Boga, tjelesni invalidi i tako dalje.

Metoda se mijenjala kroz vrijeme. Danas je metoda vrlo suptilna. Niža rasa se odstranjuje obmanom javnosti, izdavanjem kojekakvih nebuloza o djeci koja su bolesna. Ljudi u bijelom širom svijeta djeluju sa svojim ciljem: da vladaju svijetom, da budu autoritet i nad sudom i nad životom i nad civilizacijom. ONI ĆE REĆI ko je normalan.

Prema tome, dijete je normalno, AKO LJUDI U BIJELOM TO KAŽU.

Ako kažu da nešto ne štima kod djeteta, ONDA TO MORA BITI TAKO, jer je to rekao ČOVJEK U BIJELOM. On je valjda neki doktor, neki “ljekar”. Samo što neće napraviti analizu, neće moći dokazati da poremećaj postoji i neće moći pokazati da njegove droge bilo šta liječe. Osim da će izliječiti dijete da priča, biće mirno, mirnije, nešto kao krava na livadi.

Ali, cilj se i dalje ostvaruje, NIŽA RASA se čisti, otklanja iz društva, drogira, zatvara u ustanove, elektrošokira, lobotomizira, ako treba napravi se pokoji rat, kao što je to uradio ludi psihijatar Jovan Rašković u Hrvatskoj, član iste američke organizacije psihijatara KOJA je izglasala tu izmišljenu bolest hiperaktivnosti. Možda se napravi još koji rat u Bosni, gdje ludi Radovan Karadžić, psihijatar, želi da “Ukloni nižu rasu Muslimane” iz društva.

Ljudi nisu samo djeca u pitanju. De, malo istražite, razmislite, provjerite šta kažem. U pitanju je sistematsko istrebljivanje niže rase.

Evo biblija psihijatrije:
http://alturl.com/pksrv

Tražite malo attention deficit. Ne može se sve pročitati. Ali, to je knjiga u kojoj je “poremećaj pažnje” ili hiperaktivnost definirana. Nakon što su je izglasali na sastanku 1987. godine. Ne, nisu je utvrdili kao bolest na osnovu testova. Nije dokazana. To je poremećaj koji je izglasan.

Upravo sam čitao na engleskom, pa gledam ono gdje se na osnovu kriterija čovjek smatra poremećenim:

1. Nikotin poremećaj, kada pušite, pa ste ovisnik nikotina, to je već poremećaj. Mama mia, pa ima li poremećaj ovisnika od bureka?

2. Poremećaj na osnovu nikotina, to je kad ste prestali da pušite, pa se odvikavate od nikotina, imate pokoju nuspojavu, ali ste ipak poremećeni.

Ili ono još bolje sa seksom:

1. Poremećaj ako Vas privlači muško;
2. Poremećaj ako Vas privlači žensko;
3. Poremećaj ako Vas privlače oba spola;
4. Poremećaj ako Vas ni jedan spol ne privlači;

Ljudi ne budite smiješni, idite na korijen problema, a korijen problema je da je bolest IZGLASANA, da su je izglasali ljudi koji svoj autoritet stvaraju novcem i da je to industrija, industrija u kojoj Vi plaćate skupo, svojom djecom.

A, to lijepo pregledajte u toj knjizi: dijagnostički i statistički priručnik. Ima prevedeno na hrvatski, košta podosta, možda 600 kuna, tako nešto. Nemojte se zabrinjavati što ćete sebe pronaći “poremećenim” na svakoj drugoj, trećoj stranici te knjige, to je ipak sasvim normalno. Knjiga je tako napravljena da svrsta što više ljudi u barem neki od poremećaja.

Zdravim ljudskim razmišljanjem, nakon čitanja ove knjige ili nakon čitanja jedno 10 poremećaja, vidjećete da je to jedna besmislica. Kada biste išli po vrtićima, trebali biste na temelju te knjige, svu djecu preseliti u psihijatrijske ustanove. Pošto je to skupo, idu ona djeca čija osiguranja ili čiji roditelji to plaćaju.

Usprotivite se tome, ne dajte svoju djecu ljudima u bijelom i pogotovo ne dozvoljavajte da Vam učitelji, kojekakve učiteljice, dijagnosticiraju djecu. To je nadriljekarstvo, zabranjeno je i žalite se odmah. A, za bilo kakve nasilno cijepljene ili nasilno ili bez pristanka dane droge, odmah se obratite policiji jer je to kazneno djelo tjelesne povrede.

Hiperaktivnost je ozbiljna tema, zahtijeva ozbiljno studiranje. Svaki je roditelj DUŽAN da se zaštiti od manijaka današnjice. Djeca moraju silom da idu u školu. Ali, čuvajte djecu da ne budu pod silom da moraju da primaju ove psihijatrijske droge. Djeca umiru od toga.

A još jedan primjer zorno pokazuje koju osobu moje dijete ima za učiteljicu. Rekla je da dijete mora imati autoritet ovim redom
1. Od vjeroučitelj
2. Od učitelja
3. Od roditelja

Gazi svako drugo mišljenje, bilo roditelja, bilo djeteta. smatra da je učenje stranih jezika izvan škole bez veze, da su sportske aktivnost izvan škole bez veze itd.

I TAKVA osoba će mojem djetetu dati neke odgojen smjernice ????

Majka sam djeteta kojem je ADHD dijagnosticiran već u drugoj godini života. Profesorica Prvčić u Klaićevoj bolnici mi je rekla da amerikanci ADHD liječe lijekovima ,ali da je to totalno pogrešna metoda i način pristupa i riješavanja problema.Najbitnija je suradnja stručnog osoblja, dakle psihologa za svaki oblik ADHD-a,defektologa (ukoliko djete ima problematično ponašanje) te logopeda (ukoliko djete uz ADHD ima i disleksiju i disgrafiju).Samo redovnim vođenjem djeteta na tretmane kod pojedinog stručnjaka vidjet čete rezultate. Moje djete, danas učenik 5 razreda nije imao toliko problema u školi jer smo već u vrtičkoj dobi započeli sa vježbama koncentracije. Ne mogu reči da je sve teklo sjajno ,ali mu je bilo puno lakše nego djeci kojoj su tek u školi otkrili ADHD. Ono što vam želim naglasiti je da obavezno za školsko djete zatražite induvidualizirani pristup (riješenje donosi ministarstvo na temelju medicinske dokumentacije)jer čete tako olakšati djetetu školovanje iz razloga što se onda nastavnici moraju držati određenih pravila ponašanja prema takvoj djeci i načina ocjenjivanja i vrednovanja učenika i njegovih radova. Ujedno Vas pozivam da se javite u neku od udruga koja se bave takvom djecom jer čete tamo dobiti konkretne upute kome se i za što javiti te koja su vaša i djetetova prava. Mi smo konkretno u udruzi” ADHD i ja"kojoj sam neizmjerno zahvalna za sve što rade za tu djecu.
Naravno bitno je i nastavnike obavjestiti o problemu koje ima vaše djete ..stručna osoba neka napiše konkretne upute kako treba raditi s djetetom za nastavnike i te upute dajte razredniku ,a on če ih proslijediti svojim kolegama. na taj čete način najviše pomoći djetetu da mu škola ne postane teret.

Tatjana:
“Majka sam djeteta kojem je ADHD dijagnosticiran već u drugoj godini života.”

A, kako je to moguće? Znate li da je to onda automatski pogrešna dijagnoza? Zašto ne pročitate knjigu po kojoj se tako nešto SMIJE ili NE SMIJE dijagnosticirati. Ko smije i ko ne smije?

Vi sebi kao roditelj dozvoljavate izgleda svašta. Mama mia, zgrozavam se da ste prije saslušali nekog drugog, nego da ste sa svojim dijetetom pričali i saslušali svoje dijete.

Zgrozavam se toga!

Dijete od 2 godine NIJE hiperaktivno. To je nemoguće gospođo. Ne budite smiješni, ruglo jedno i sramota da se našem narodu pere mozak na ovaj način.

http://hiperaktivnost.com/psihijatrijska-biblija/

Da bi hiperaktivnost bila dijagnosticirana, gledajući po tim SMIJEŠNIM kriterijima, Vaše dijete je trebalo biti POSMATRANO minimalno 6 mjeseci.

Vi ste bili dovedeni na intervju u kojem su Vam bila postavljena takva neka pitanja, koja ste odgovorili kako god da jeste, na osnovu čega je napravljena dijagnoza. Bez medicinskog testa, bez analize i bez STVARNOG posmatranja djeteta.

Ja stojim sa tom izjavom sa €1000 opklade, ukoliko je dijete stvarno sa 2 godine “dijagnosticirano hiperaktivno”.

Ta osoba koja je to uradila je monstrum za mene.

Koje dijete neće više puta unutar 6 mjeseci imati problem da zadrži pažnju tokom igre? A, koje dijete uopće ima toliko nekih zadataka do 2. godine? Smiješno.

Koje dijete neće u 6 mjeseci više puta skrenuti svoju pažnju sa zadataka? Iritirate me sa ovakvim nebuloznim izjavama.

Ako obraćate pažnju, naravno da ćete unutar 6 mjeseci vidjeti da Vas dijete ne sluša, kao da mu se ne obraćate. To je jedan od kriterija. Taj će kriterij svako dijete ispuniti, pogotovo ako na to obraćate pažnju i brojite mu. Ne radite gluposti. Dijete nije radi toga “poremećeno”, već je samo dijete.

Djeca od 2 godine su automatski često zaboravljiva. Možete taj test lako napraviti, pitate ga: gdje si ostavio autić? Gdje si ostavi lutku? Pitajte ga svaki dan i naći ćete svaki dan da se neće moći sjetiti barem više od stvari koje pitate. To je test koji su napravili KRETENI, zainteresovani samo za jedno, za NOVAC.

Koje dijete od 2 godine može sjediti na stolici non stop?

Dijagnoza hiperaktivnosti djetetu od 2 godine je MONSTRUOZNA PREVARA.

Dijagnoza hiperaktivnosti BILO KOJEM DJETETU je prevara, laž i STVARNO zlostavljanje djece.

Moje mišljenje dijeli profesor emeritus Thomas Szasz, pisac i autor knjige Mit o mentalnoj bolesti: http://www.psihijatrija-ubija.info/pisanja-djela-psihijatar-dr-thomas-szasz/

Kao i mnogi drugi LIJEČNICI, PROFESORI, DEKANI, STRUČNJACI i među ostalom i PSIHIJATRI koji ne prodaju djeci droge.

Razumem tatjanu u potpunosti i mislim da je u pravu sto je na vreme uocila problem, za razliku od mene i time detetu uskratila mnoge neprijatnosti na pocetku zivota. Kako se to zove ili kako se leci ne moramo znati ako postoji mogucnost da se samim razumevanjem takvog stanja kod dece moze pomoci razlicitim pristupima i tehnikama u cilju prilagodjavanja gradiva i ispitivanja takve dece. Znaci, da roditelji imaju potrebu za razumevanjem i individualnim pristupom toj deci a to i nije tako tesko ako ima rezultata. Zato molim vas nemojte negirati postojanje uvecane potrebe za paznjom i postovanjem dece. Ta deca samo traze van malo vise razumevanja na koje su navikli u porodici,. sto im samim rodjenjem to pravo i pripada, samo se negde kod vecine nas odraslih negde izgubilo,. ili smo postali tvrdokosci i ne razumemo tudju potrebu za malo vise paznje neznosti,. a koja usput ne da nista ne kosta vec coveka i oplemenjuje.

moj je slučaj IDENTIČAN ANINOM i stvarno sam očajna nemam više snage da se borim s tim.sve sam pokušala i neznam više šta da radim.sad ima 12 god.i sad me najviše brine njegova budućnost i kako će on završiti bar srednju školu.jako je emotivan tako zajedno proživljavamo traume.i sam kaže da bi volio da bude bolji al mu ne ide a ni meni.imam i drugog sina mlađeg on je najbolji u razredu tako da sumnjam da je do mog odgoja.nisam probala s tim lanenim uljem pa eto i to ću pokušati.

draga Maja ti još i možeš nešto promjieniti to je samo početak problemi nastaju kad krene u školu.da sam ja bila ove pameti u njegovoj šestoj godini sve bi bilo drugačije.on mi je prvo dijete i niko me nije učio da budem roditelj tako da sam slušala sve komentare oko sebe a nisam slušala svoj instikt i svoje dijete.MOLIM TE poslušaj moj savjet za školu.od PRVOG dana daj učiteljici do znanja je tvoje dijete pametno i dobro odgojeno(NI SLUČAJNO REĆI DA JE HIPERAKTIVAN).kad počnu optužbe uvjek ga nekako opravdaj i imaj odgovor za sve.ako treba i da se svađaš svađaj se.kako da se dijete raspravlja sa odraslom osobom i da izbori svoja prava,zato si ti tu da ga zastupaš i zubima i noktima ako treba.molim te ne radi moju grešku ne budi fina i kulturna mama za okolinu.budi dobra mama za svoje dijete.kad mi je drugi sin krenuo u školu ja sam se pretvorila u vješticu i super je upalilo pun je samopouzdanja i najbolji je u razredu.sad se učiteljica boji mene a ne ja nje.pravila sam grešku sa prvim djetetom i sad je to otišlo predaleko i neznam šta da radim.voljela bi kad bi mi neko dao dobar i ovako iskren savjet kao što sam ja tebi.mislim da bi mogla ispraviti stvar ali neznam kako.nije li kasno?????????

možda će vam biti lakše kad vam ovo ispričam.moja prijateljica živi u njemačkoj i ima curicu prvi razred.ako joj nešto neda što ona hoće počne vrištati dok ne poplavi.psihijatrica joj rekla da nesmije na nju galamiti i da i ona mora izraziti i svoje mišljenje(pred njom).I tako kad joj kaže da nemože obuti sandale po snijegu po sat vremena trči po stanu i vrišti luđački a ova za njom i govori molim te ššššššššš.onda zvoni komšinica i kaže da će je prijaviti socijaloj službi jer zlostavlja dijete.a da vam ne pričam kad je hrani…

Sramota je što neke tvrde da je ADHD bolest tj psihićki poremećaj. ADHD je sindrom tj.stanje u kojem se netko nalazi naspram drugih. Također me smeta reklamiranje lanenog ulja kao „lijeka“ protiv ADHD-a. Pojedinci govore kako ADHD ne postoji ali istodobno govore i daju savjete ljudima da djeci daju laneno ulje.
Ovdje se javilo dosta roditelja koji djele zajedničke probleme a taj je problem vezan uz djecu sa adhd sindromom. S obzirom da sam i sama majka takvog djeteta mogu Vam pisati o svim problemima koje smo prošli i uspješno riješili, naravno BEZ LIJEKOVA i LANENOG ULJA.Naravno da je pravilna i zdrava prehrana važna,ali je tragično da danas većina stanovništva nema ni za nekvalitetnu hranu ,a kamoli za zdravu. Činjenica je da brašno tj.pšenica ,kukuruz,raž ,kao osnovna namirnica , uzgojena na ekološki način čak 5x skuplja od one uzgojene na neekološki način tj. uz pomoć različitih pesticida ,dodataka hormona i dr. tvari koje nam truju organizam. A o drugim proizvodima da i ne govorim. Nitko od nas nije glup pa da nezna kako fast food i previše slatkiša nije dobro kako za nas tako ni za djecu.
Mama majaMED je navela bitnu stvar,a to je nerazumjevanje drugih za stanje Vašeg djeteta. A naročito je teško kada u takve osobe spadaju i školski psiholoz i defektolozi koji se drže kao bogovi koji sve znaju i gledaju Vas s visokog te Vam na sve Vaše primjedbe u vezi rada nastavnika ili profesora odgovaraju da Vi niste kompetentni za razgovor o nekom predmetu (jer niste nastavnik/profesor/učitelj po struci) ili ono još češče tipa pa takav je školski program i mi tu ne možemo ništa. Ono još gore je kada im date upute za rad s djetetom u školi, koje ste VI dobili od dječjeg psihologa ,defektologa ili logopeda ,a škola se tih uputa ne drži.S toga Vas sve roditelje koji imate djete s ADHD sindromom upučujem da napravite slijedeće.
Prvo odvedite djete na timsku obradu. Nju možete obaviti u dječjoj bolnici Klaićeva ili u Kukuljevićevoj. Ponesete uputnicu i djete če Vam pregledati ,psiholog,defektolog,psihijatar i logoped. Uglavnom djeca s ADHD-om osim što imaju problema s koncentracijom imaju i problema s disleksijom i disgrafijom.To če se otkriti na pregledu.S nalazom pregleda na kojem če Vam pisati da li djete treba imati induvidualiziran pristup ili induvidualizirani program,
INDUVIDUALIZIRANI PRISTUP znači da je djete sposobno svladati školsko gradivo koje je propisalo ministarstvo,ali ga se ispituje i postupa prema djetetu na malo drugačiji način.
INDUVIDUALIZIRAN PROGRAM znači da djete nije u stanju svladati cijelo gradivo već ga se mora smanjiti tj. prilagoditi dječjem mentalnom nivou.Tu je opet važno da nastavnik procjeni sposobnost učenika i da za svaki maksimum koji djete pokaže djete ocjeni ocjenom 5,a ne3 kao što bi inače ocjenio djete bez smanjene mentalne funkcije koje nije dovoljno dobro naučilo gradivo.
S tim riješenjem se javite u školu koja je dužna po zakonu to proslijediti na ministarstvo školstava koje Vam isto tako daje riješenje o induvidualizaciji. To riješenje dolazi Vama na kućnu adresu. Od psihologa,defektologa koji vodi djete zatražite upute o radu s djetetom i te upute dajte djetetovom razredniku ili učiteljici. Oni če te upute proslijediti svim kolegama koji rade s vašim djetetom. Uputa o radu s djetetom držite se ko pijan plota. Za sve što škola napravio,a nije po uputama (npr pitaju djete i djete dobije lošu ocjenu,a nisu Vam javili da če djete biti pitano)žalite se razredniku ili školskom defektologu/psihologu da se ta ocjena briše tj. da djete ponovno odgovara . Ukoliko ne žele to napraviti javite se agenciji za nadzor učitelja/nastavnika koji č e po Vašoj prijavi (napisanom e-mail-u) izači na teren i napraviti sve za dobrobit Vašeg djeteta. Tj. škola če morati postupiti na taj način iz razloga što vaše djete ima riješenje o inuvidualizaciji od samog ministarstva školstva.
Ono što škola ne govori roditeljima,a roditelji bi trebali znati je da induvidualiziran program podrazumjeva:
-  Svaku provjeru znanja na vrijeme javiti roditelju,
-  Da učitelj da roditeljima koje cjeline smatra važnima i na koje treba obratiti posebnu pozornost.
-  Svaku provjeru znanja ,provedenu u uvjetima frontalnog nastupa prema cijelom razredu,ponoviti induvidualno na satu dopunske nastave ili sl.(po potrebi i u prisutnosti roditelja). Kod nekih predmeta uvažiti potrebu odgođenog ispitivanja,kako bi se učeniku dala mogućnost utvrđivanja gradiva.
-  Kod induvidualnih provjera znanja neograničeno se koristiti potpitanjima,odnosno detaljima i asocijacijama navoditi na dosjećanje. Formulacije nekih pojmova ili pojava koje se razlikuju od formulacija na koje je djete naviklo i već ih usvojio, mogu rezultitrati potpunom blokadom.U takvim situacijama,pogotovo prilikom provjere znanja ,potrebno je nekoliko puta preformulirati pitanje,pri čemu će od pomoći biti prisutnost roditelja.
-  Učeniku treba omogućiti pisanje diktata u sporijem ritmu,razgovjetnije,i u direktnom, induvidualnom kontaktu s učiteljem.Treba znati da će ovaj oblik rada djete usvojiti ,ali treba dosta vremena.
-  Ukoliko se pokaže da postoji otpor prema pisanim provjerama,koristiti usmeno ispitivanje.
-  Rezultati provjere znanja za razumjevanje netom pročitanog teksta bit će nedovoljno dobri,no treba znati da to i jest ključni problem i da iz njega direktno ili indirektno dolazi do drugih.Omogučiti da se sadržaj teksta obradi uz pomoć roditelja
-  Ne tražiti obilnu i bogatu verbalizaciju na satu hrvatskog jezika,prirode i društva kako zbog govora tako i zbog samopouzdanja
-  Pri obradi lektire omogućiti odgovaranje na direktna pitanja i ne tražiti opširnost
-  Omogućiti odgovaranje na mjestu, bez fizičkog izlaganja cijelom razredu.
-  Uvijek i u svakoj prilici iskoristiti mogučnost da se učenika pohvali za rad koji je uspješan ili različit po bilo čemu od radova drugih učenika.
Eto to vam je samo mali dio onoga što podrazumjeva induvidualiziran pristup. Svako djete je drugačije i ima drugačije potrebe. Stoga je važno da imate stručnu osobu koja če redovno raditi i razgovarati s djetetom i koja če znati najbolji način na koji postupati s njim u školi. A škola če se toga morati pridržavati.Ovo vam pišem iz vlastitog iskustva. Došli smo do faze da se sa školom nije dalo dogovoriti sve dok nisam nazvala inspekciju za nadzor koja je izašla u roku mj. dana na teren i napravila dar mar po školi. Sada je sve drugačije,,sada se sve da odmah dogovoriti.
Imala sam sreću što sam odmah uočila da mi sin nekako drugačije funkcionira spram druge djece i zatražila pomoć psihologa kada je imao 2 god. Pa sam ga već u vrtičkoj dobi pripremala tj. radili smo vježbe koncentracije kako bi bilo što manje problema u školi. U prvi razred je upisan kao djete s ADHD- sindromom. Njegova psihologica iz dječje bolnice prof.Prvčić nam je dala upute za rad s njim i rekla da prva četiri razreda neće biti problema . Da če mu trebati pomioć oko prirode u 3. Razredu jer uče za njih apstraktne pojmove tipa brdsko-planinski zavićaj i sl.,ali da čemo u 5 razredu suze liti.  Upravo je tako i krenulo, no nakon izlaska ministarstva vjerujte mi i meni i njemu je lakše jer sada škola igra po „našim pravilima“ tj. moraju nam ići u susret pa najaviti kada će ga i što pitati. Sada je i meni lakši rad s njim jer znam koji predmet obrađivati tj na koji se trenutno fokusirati. S obzirom da sam znala što me čeka ,pripremili smo se i ja ove godine ne radim pa sam s djecom doma i imam vremena za njega(s drugim djetetom nema nikakvih poteškoća..sve sam radi i svladava).Svako gradivo iz svakog predmeta ponovno mu tumačim i objašnjavam. Prvo mu pročitam tekst pa iz njega na komad papira ispišemo što je važno/što mora naućiti. Onda mu to ponovno pročitam.On sam riješi radnu bilježnicu. Onda pročita pitanja iz nje i čita mi što je odgovorio. Po potrebi ispravimo greške,kojih u pravilu nema. Pa ga ja pitam usmeno. I tako svaki predmet. Svaki put ga pitam i gradivo koje su prije radili jer ponavljanjem dolazi do trajnog pamčenja. Eto i muka mi je bila ,a naravno i njemu veća nego meni ,kada bi se određeni tjedan pripremali za povjest i prirodu,a pitaju ga zemljopis i hrvatski. I onda ga drugi tjedan digne iz zemljopisa i da mu dva jer nije naučio definicije pojmova i pojava onako kako piše u knjizi,a to što on određeni pojam zna ,razumije ali ga svojim riječima opisuje nije važno. Sada kada sam im predala ovaj dio izvađen iz pravilnika o induv. pristupu gdje lijepo piše da nije dužan znati točno definicije kao što piše u knjizi već ih objasniti svojim riječima i da ukoliko nečemo biti zadovoljni ispitivanjem mogu zatražiti da ga se pita pred menom ,gdje ču mu ja moči preformulirati pitanje ,sada je drugačija pjesma.Zato Vas sve roditelje koji imate poteškoća zovem da se javite i s konkretnim problemima koji muće Vas i Vaše djete da ih zajedno pokušamo riješiti naravno bez lijekova. Ovim putem pozivam i nastavnike da ako im nešto nije jasno tj. žele naučiti kako se ophoditi s takvom djecom ili sami imaju prijedloge za rad s njima da se jave.Svima nama treba biti u intreresu da nam djeca idu sa zadovoljstvom i željom da nešto nauče ,a ne da biflaju pojmove koje ne razumiju i smatraju školu mjestom gdje moraju biti jer im je tako zakonom zapisano! 
 

Drage mame ana, ela i tatjana…

inače je jako bistar, nema pelene od kad je navršio dvije, sve priča, zna jučer, sutra možemo s njim i svemu razgovarati, ali je teško pratiti ga i neznam kamo da usmjerim tu njegovu energiju.