Gemoterapija - liječenje uz pomoć mladica i pupoljaka drveća

Prati nas i na društvenim mrežama!

Gemoterapija (od latinskog gemma – pupoljak, i therapia – liječenje), je vrsta biljne medicine, koja koristi posebne pripravke od mladih tkiva drveća i grmlja. Za pripremu pripravaka se najčešće upotrebljavaju pupoljci, a ponekad mladice, rese, sjeme, sok i mlado korijenje drveća i grmlja.

Sastojci se beru u proljeće (osim sjemena, koje se sakuplja u jesen), u vrhuncu nicanja. U ovo doba biljke sadrže najviše vitamina, biljnih hormona i enzima. Neki od sastojaka su prisutni u biljkama isključivo u to doba, zbog toga su pupoljci, mladice i svježe korijenje prava riznica vitamina i minerala.

Gemoterapija  

Zanimljiv nije samo kemijski sastav biljaka u vrijeme nicanja, nego i vitalna energija, koju sadrže biljke u to doba. Smatra se da…

1. vitalna energija drveća i grmlja je najveća, kada ono počinje tjerati lišće, grane i cvijeće
2. vitalna energija se koncentrira u mladim tkivima biljaka (pupoljci, rese, mladice) 
3. ta energija prelazi u gemoterapijske pripravke i povećava njihovu efikasnost

Povijest gemoterapije

Terapijski učinak pripravaka, napravljenih od mladih dijelova biljaka, počeo je proučavati 1959. godine belgijski doktor Pol Henry. Svoja istraživanja je radio s grupom francuskih homeopata i bioterapeuta, uključujući Maksa Tetau i Juliana O.A.

Provedeno je nekoliko kliničkih istraživanja na ljudima i životinjama da bi se ustanovilo djelovanje gemoterapijskih pripravaka na zdravlje i psiho-emotivno stanje čovjeka. Nakon toga je Pol Henry objavio nekoliko monografija, u kojima je opisao svoja otkrića.

Gemoterapija je službeno prihvaćena kao grana biljne medicine u Francuskoj, a popularna je i u Italiji. Na žalost, gemoterapija je skoro nepoznata u drugim dijelovima svijeta, uz izuzeće nekih područja Engleske, SAD-a i Njemačke.

Priprema gemoterapijskih pripravaka

Gemoterapisjki pripravak može se sastajati od jedne ili više biljaka. Međutim, uobičajena je praksa da se biljke ne miješaju i da se istovremeno uzima samo jedna vrsta macerata.

Odmah nakon berbe (najkasnije u roku od 2-3 sata) očistite i izvažite pupoljke, mladice ili druge sastojke. Nakon toga uzmite mali dio mješavine, isušite u peći na temperaturi 105 °C i ponovno izvažite. Ovo radite da biste izračunali točnu masu suhe mješavine.

Od ostataka napravite macerat: na 20 dijelova biljne mješavine (uzima se suha masa) potrebno je dodati jedan dio alkohola i jedan dio biljnog glicerina.

Macerat ostavite mjesec dana na tamnom, hladnom mjestu, povremeno ga protresite. Zatim ga procijedite i ostavite na 48 sati, nakon čega ga ponovno procijedite. Tekućina  koju ste dobili zove se souche ili buljon. Sadrži jednaki dio alkohola i glicerina i 10-25% biljnih sastojaka, ovisno o sadržaju vode u biljkama koje ste koristili.

Da biste dobili lijek, trebate razrijediti souche sa 50% biljnog glicerina, 30% alkohola i 20% vode. Tekućinu je potrebno lagano protresti 30 puta, da biste dobili homeopatski pripravak jačine 1DH (1:10).

Takav pripravak, ako ga čuvate u dobro zatvorenim bočicama na hladnom, tamnom mjestu, ne gubi svoja ljekovita svojstva. Međutim, zbog pravila, koja nalaže Europska Unija, na svim gemoterapijskim pripravcima deklariran je rok trajanja do najviše 5 godina.

Doziranje

Uobičajeno doziranje: popijte 20-30 kapi macerata dnevno, prije jela, s malom količinom vode. Ovo se doziranje može mijenjati ovisno o individualnoj reakciji svakog čovjeka. Preporučuje se da istovremeno koristite samo jedan macerat, tako da možete pratiti reakciju organizma na određenu biljku.

Primjena

Podijeli, isprintaj ili pošalji e-mailom prijatelju!